Korijen imena Osobac upućuje na činjenicu da se radi o osobenom vrhu.
I doista on to jeste: osamljen po geografskom položaju, udaljen od susjednih vrhova, vitak sa svih strana, neobičan u svojoj ljepoti...
Ne zna se od koje je strane Osobac najljepši.
Pogled sa Jezerca, posebno kada s zrcali na jezerskoj površini, sigurno je jedan od ljepših. U prvom planu se ističe Brid Osobca (alpinistička smijer), po kojem je napravljena izazovna i vrlo razgledna ferrata. Posebno je lijepo u zimske večeri, dok se iz planinarske kuće vije dim, gledati sunčevo crvenilo na ovom vrhu. Kao da ga je neka moćna sila postavila tu - upravo za nas, da uživamo u prizoru i divimo mu se.
Osobac je impozantan i kada ga gledate sa vrha Velike Kape. Budno i ponosno stražari nad dolinom Bijele. I sa ove strane oduševljava njegov vitak stas i dominacija kojom zrači.
Ako se nekom srećom u zimsko doba penjete na Zubce, iz pravca Crnog polja, ugledat ćete masivan, upečatljiv vrh sa svoje lijeve strane. Da, pogađate, i to je Osobac. Vapneni div koji podupire nebesko plavetnilo, i gordo drži sav taj ledeni nakit kojim ga je zima darovala.
PRILAZI:
1. Crno polje - Osobac (2024 m)
PRISTUP
Iz Konjica se vozimo asfaltnom cestom prema Boračkom jezeru. Kod sela Borci se odvojimo desno (putokaz), makadamskim putem prema Rujištu. Na prvom raskršću idemo lijevo, na drugom desno (odvojak markiran oznakama Via Dinarica), odakle cesta postaje lošija. Sa Boraka do Crnog polja ukupno je 10 kilometara.
OPIS
Put se isprva malo spušta, zatim ide markiranim putem ugodnim livadama, sa blagom tendecijom lijevo, prema nenadmašnom grebenu Sivadija, koji nas prate cijeli dan. Kao odmičemo, vidik se pomalo otvara. Sa desne strane već možemo ugledati naš cilj - moćni prenjski vrh Osobac, koji sa ove strane još uvijek ne pokazuje svoje pravo lice. Nakon pola sata ulazimo u šumu, kroz čiju hladovinu se krećemo narednih 45 minuta. Na putu nailazimo na izvor Kamenac, koji se nalazi na markantnoj livadi, sa lijeve strane u stijeni. Izvor je označen. U sušnim ljetima može biti neupotrebljiv, pa je sigurnije opskrbiti se unaprijed vodom za cijeli dan.
Uskoro se staza spaja sa putem koji vodi od Bijelih voda ka Jezercu. Odavde se naš cilj ukazuje u svoj svojoj veličini. I prvi put nas hvata adrenalin. Neposredno ispod Osobca odvajamo se desno, markiranom stazom (svježa markacija, 2019.) koja vodi sve do sedla Osobac - Mali Osobac. Odatle, uz strmu travnatu padinu, penjemo se do vrha. Završni dio puta, u slučaju kiše, može biti klizav i neugodan. Stoga treba biti pažljiv. Pa, ipak, zadnjih pedesetak metara uspona predstavlja pravi visokogorski užitak. Put prolazi pored impozantnog stjenovitog okna, a pogled se otvara na cijeli masiv Prenja i okolne planine.
Istim putem se možemo vratiti u Crno polje, mada su moguće i druge varijante;
| Kategorija | Podatak |
|---|---|
| Visina ishodišta | 1.350 m |
| Visina vrha | 2.024 m |
| Visinska razlika | 674 m |
| Vrijeme : Crno polje → vrh Osobca | 3 – 3,5 sata |
| Vrijeme : Povratak | 3 sata |
| Ukupno vrijeme | 6 – 6,5 sati |
| Težina | 3 – 4 |
2. Konjička Bijela – Skok – Osobac
PRISTUP
Iz Konjica se vozimo asfaltnom cestom prema Boračkom jezeru. Na samom izlazu iz prigradskog dijela, također asfaltiranim putem, odvajamo se desno za dolinu Bijela, kojom se niže više manjih zaselaka. Na kraju asfalta možemo i dalje nastaviti makadamom još dva kilometra u sam Rakov laz, gdje počinje pješačka tura. (Makadamski put dalje nastavlja za Rapte i u samu dolinu Tisovice, gdje je moguće doći isključivo terenskim 4x4 vozilom.)
OPIS
Put vodi kroz četinarsku šuma, čija će nas svježina pratiti narednih dva sata uspona. Prvih pola sata uspon nije naporan i predstavlja zagrijavanje za strmi dio koji nas očekuje. Narednih sat i po penjemo se šumskim serpentinama. Isprva je to visoka bukova šuma, koju, kako dobivamo na visini, smjenjuje planinska borovina. Uskoro se otvara pogled na Veliku kapu, osamljeni prenjski vrh, sa čijeg tjemena strmoglavo gledamo ravno u dolinu Bijele, ali i na ostatak Prenja.
U nastavku put traverzira četiri potencijalna laviništa. Stoga je u zimskom i proljetnom periodu ovdje potreban maksimalan oprez.
Kada uspješno pređemo ovaj dio puta, dolazimo pod sjevernu stranu vrha Osobac. Ovdje se moguće odvojiti lijevo i nastaviti uspon na sam Osobac u dvije varijante. (Više o tome u opisu uspona na Osobac.)
U ljetnim mjesecima na Skoku nas čeka lagani povjetarac, koji predstavlja ugodno osvježenje. Kroz druga godišnja doba, ovo vjetrovito mjesto nam je prva opomena da su usponi na prenjske vrhove vrlo ozbiljni, te da zahtijevaju stanovito iskustvo i solidnu planinarsku opremu.
Na Skoku je i raskrsnica. Desno se ode prema Jezercu, a mi ćemo lijevo, kako bismo Osobcu prišli sa jugoistočne strane. Krećemo se po slabo markiranom, ali logičnom putu, pravo kroz usjek, koji je orijentiran južno. Za pola sata ćemo naići na put koji na Osobac vodi iz Crnog polja. Postepeno se penjemo, sve više se približavajući vršnim padinama koje su strme i klizave, pa, posebno u uvjetima mokre podloge, treba biti pažljiv i oprezan.
Pred sam vrh, ako pažljivo gledamo, sa lijeve strane ugledat ćemo velik kameno okno, koje je čest motiv za fotografiranje.
Nastavljajući kretanje po grebenu, za desetak minuta smo na vrhu. Osjećaj je nezamjenjiv. Ponos što smo se popeli na tako osoben prenjski vrh, težina uspona i alpski ambijent koji nas okružuje, čine nas savršeno sretnim i zadovoljnim.
Ako vrijeme dozvoljava, možete zasluženo ručati i malo prileći, da se sve slegne i postavi na svoje mjesto. Kad otvorite oči, ne brinite, niste otišli na drugi svijet, još ste na Planeti Prenj, koja vas je počastila jednim od svojih najljepših bisera.
| Kategorija | Podatak |
|---|---|
| Visina ishodišta | 600 m |
| Visina vrha | 2.024 m |
| Visinska razlika | 1.424 m |
| Vrijeme: Bijela → Skok | 2 sata 30 min – 3 sata |
| Vrijeme: Skok → Osobac | 1 sat 30 min |
| Vrijeme: Povratak | 3 sata |
| Ukupno vrijeme | 7 – 7,5 sati |
| Težina | 4 |
