Tekst: Đani Rahimić, MTBA
Vjerovatno je malo onih koji do sada nisu čuli za projekat Via Dinarica pa nećemo trošiti puno riječi na njegovo predstavljanje. Ukratko, možemo reći da se radi o planinskom koridoru koji prirodno povezuje zemlje regiona preko planinskog vijenca Dinarida.
U projektnom smislu Via Dinarica je platforma za održivi razvoj turizma i lokalni ekonomski rast, a implementira se sredstvima USAID-a i UNDP-a, gdje je najznačajnija aktivnost uspostavljanje planinarskih staza duž planinskog vijenca Dinarida, od Albanije do Slovenije.
Terenski partner UNDP-a u BiH je udruženje Zemlja Dinarika, koje radi na razvoju inicijative i projekta Via Dinarica u Bosni i Hercegovini: Procjena i razvoj kapaciteta.
Kako je brdski biciklizam sve popularniji način „planinarenja“ tako je i on našao svoje mjesto u ovom projektu, a našem udruženju je pripala čast da učestvujemo u trasiranju i mapiranju ovih staza na području Bosne i Hercegovine.
Prvi korak jeste uspostavljanje jedne glavne staze koja se proteže duž Dinarida u Bosni i Hercegovini, a na koju se kasnije nadovezuju sporedne staze ili varijante.
Izbor trase glavne staze nije nimalo lagan posao, obzirom na mnoštvo planina koje su prošarane makadamskim i šumskim putevima te su sve idealne za brdski biciklizam, pa je kao glavni kriterij odabran kontinuitet koji glavna staza mora da ima, uz naravno mogućnost smještaja za višednevne ture.
Vodeći se tim principima, trasa glavne staze povučena je duž vododjelnice Jadranskog i Crnog mora tj. duž prirodne granice između Hercegovine i Bosne, pa nudi pogled na krševiti jug i šumoviti sjever, a pri tome se skoro nigdje ne spušta ispod 1.000 m.n.v.
Glavna staza obuhvata sljedeće planine: Zelengoru, Treskavicu, Visočicu, Bjelašnicu, Bitovnju, Zec, Vitreušu, Radušu, Cincar, Goliju i Šator planinu.
Kako bi provjerili prohodnost staze i dužine etapa krenuli smo na četverodnevnu „ekspediciju“ s ciljem obilaska prvog dijela staze.
1.Dan: Zelengora – 9 jezera
Cilj nam je bio obići svih devet jezera u jednom danu, što čini etapu dužine 70km i preko 2000 m uspona, sa mjestimičnim guranjem na strmim dijelovima. Da bi sve to stigli morali smo krenuti rano ujutro pa smo se odlučili da noćimo na Zelengori, u Nacionalnom parku Sutjeska, tačnije u planinskom objektu Donje bare.
Tura počinje posjetom jezerima Donje i Gornje bare nakon čega slijedi spust u kanjon Hrčavke, pa uspon do prevoja Ljubin grob, poznat po legendi o tragičnim svatovima i bitkama iz 2. svjetskog rata.
Pri samom vrhu put postaje jako strm pa guramo bicikla nekih stotinjak metara da bi uživali u spustu do Bijelog i Crnog jezera, a zatim opet kratko guranje do Starog Katuna i onda spust preko Pašine poljane. Obilazimo Videž i spajamo se na makadamski Regionalni put Kalinovik – Čemerno nedaleko ispod Orlovačkog i Jugovog jezera.
Na Jugovom jezeru odmaramo pred naredni uspon sve do odvajanja za Kotlaničko i Štirinsko jezero, gdje put postaje grublji ali ipak brzo napredujemo bježeći od kiše koja stalno prijeti. Vozimo sve do Štirinskog jezera gdje prestaje put pa vozimo beskrajnim poljima borovnica zastajući svako malo da uživamo u njihovom okusu. Od jezera guramo uzbrdo nadajući se atraktivnom spustu u Masne bare i vožnjom po travnatim livadama sve do Kladopoljskog jezera. Nažalost planinarska staza koja vodi ovim dijelom je dosta zarasla i prolazi teškim terenom pa je mjestimična vožnja moguća tek u podnožju na travnatim dijelovima koji nisu zarasli u gustu travu i kleku.
Tako da bicikla opet guramo pored sebe prolazeći pored krda bikova koji se tu nalaze na ispaši i preplašeno nas gledaju kao i mi njih. Kako se približavamo Kladopoljskom jezeru planinarski put postaje sve bolji pa konačno nakon 4km sjedamo na bicikla i vozimo sve do posljednjeg jezera. Sretni što smo obišli svih devet jezera i pri tome izbjegli kišu pravimo kraću pauzu na jezeru i onda vozimo do stećaka na Čengića bari koji se odnedavno nalaze na UNESCO listi svjetske baštine. Od stećaka biramo lakši put kroz Velji do, fenomenalnim spustom koji preko travnatih livada vodi u Obalj gdje završava naša tura.
Noćimo u Kalinoviku, tačnije u selu Vlaholje, kod Dušana i Slavojke, kod kojih smo se uvjerili da na stazi Via Dinarica pored prirodnih ljepota možete uživati i u gostoprimstvu, domaćim specijalitetima i društvu lokalnih mještana.
Doručak kod Slave i Duška
2.Dan: Treskavica – Visočica
Nakon obilnog doručka i još zanimljivih priča domaćina rastajemo se i krećemo makadamskim putem obroncima Treskavice prema kanjonu Ljute. Cilj je bio da zaobiđemo kanjon Ljute vozeći ispod najvećih vrhova Treskavice i spustimo se do sela Rakitnica.
Međutim zbog teškog terena na usponu i opasnosti od mina odustajemo od ove rute i spuštamo se do rijeke Ljute gdje smo odstupili od vododjelnice i „izgubili“ nekih 200m visine. Na usponu iz kanjona uživamo u pogledu na vrhove Treskavice, a pri samom vrhu divimo se i atraktivnom Puzimu i ostalim vrhovima Visočice ispod kojih vozimo sve do Tušila. Noćimo u planinarskom domu Bijele vode na Bjelašnici gdje nam se pridružuje i ostatak ekipe iz Sarajeva koji će s nama voziti ostatak ove ekspedicije.
3.Dan: Bjelašnica – Bitovnja
Planina Bjelašnica i tura kroz Dugo polje prema Lukomiru je vjerovatno jedna od najpoznatijih među brdskim biciklistima u BiH pa je ne treba posebno opisivati, nego je dovoljno par fotografija da dočara svu ljepotu koju ovu planina pruža.
Odvajamo se putem prema Tarčinu odakle se pruža fenomenalan pogled na jutarnjim suncem obasjane vrhove Prenja kojeg je inače teško cijelog uhvatiti u objektiv pa koristimo ovu priliku da napravimo uspomene na ovu vožnju.
U Laništu se odvajamo lijevo, obilazimo vrh Volujak i šumskim putem se spuštamo do Ivan sedla vozeći se iznad cestovnog tunela tačno po vododjelnici Jadranskog i Crnog mora. Na Ivan sedlu prelazimo na planinu Bitovnju i blagim usponom idemo na Martinov grob vjerovatno najpoznatije mjesto na Bitovnji. Na vrhu, prostrani pašnjaci, borovnice i nezaboravan pogled prema Konjicu na jugu i Sarajevu na sjeveru.
Ispod Čadora niz Bukovu ravan se odvajamo planinarskom stazom i ulazimo u „šumu“ divljih malina koje zbog masovne proizvodnje više skoro niko i ne bere pa pravimo dužu pauzu i uživamo u ovim šumskim plodovima.
Lutajući za malinama pravimo pogrešno skretanje i umjesto na prevoj Ljeskovik spuštamo se sve do Dusine značajno izgubivši visinu u odnosu na Pogorelicu koja nam je bila današnji cilj.
Ipak na vrijeme stižemo u planinski dom gdje nas čeka večera i raspoloženi domaćini planinarskog društva „Pogorelica“ iz Kiseljaka. Uspoređujemo priče o planinarenju i brdskom biciklizmu i raspitujemo se o detaljima sutrašnje ture, a dobijamo i koristan savjet od iskusnog Ćire: „Ma kakav GPS, prvo pravilo je pitaj lokalca“.
4.Dan: Zec – Vranica
Ujutro, na početku uspona, odmah primjenjujemo naučeno pravilo i čovjek koji pravi drveni ugalj nas upućuje boljim putem koji vodi sve do spomenika stradalim talijanskim vojnicima. Dolazimo na „put spasa“ dio Via Dinarica staze koji vodi prema planini Vitreuši, ali se zbog organizacije prevoza odlučujemo preko Vranice spustiti u Fojnicu, pa se odvajamo desno uspinjući se do najviših vrhova Zec planine.
Pratimo planinarsku transferzalu preko izvora Vrbasa i Dernečišta i dolazimo na Sikiru, gdje opet srećemo čovjeka koji nam je jutros na Pogorelici pokazao put. Kod njega dosipamo vode a on se čudi kako smo tako brzo došli preko planine.
Nastavljamo planinarskom transferzalom i prelazimo na Vranicu gdje uživamo vozeći uskim stazama ispod Tikve. Iako pri samom kraju staze moramo gurati bicikla brzo dolazimo do makadamskog puta koji vodi prema Prokoškom jezeru, koji je postao vrlo popularna destinacija pa je skoro nemoguće proći pored svih automobila koje srećemo.
Nakon kraćeg zadržavanja nastavljamo prema Fojnici gdje nas čeka prevoz i uspješno završavamo našu prvu višednevnu ekspediciju po BiH.
Prvi dio Via Dinarica MTB staze je odvežen a slijedi dio preko Vitreuše, Raduše, Cincara, Golije i Šator planine.
Na kraju se zahvaljujemo Udruženju Zemlja Dinarika na velikoj podršci koju su nam pružili u realizaciji ove ture, kao i na ukazanom povjerenju za realizaciju projekta MTB staza u sklopu Via Dinarica projekta.
Tekst je uz odobrenje autora preuzet sa ovog linka.
Turu vozili i fotografije podjelili: Nermin, Haris, Ozrenko, Boris, Ivan i Đani
Vjerovatno je malo onih koji do sada nisu čuli za projekat Via Dinarica pa nećemo trošiti puno riječi na njegovo predstavljanje. Ukratko, možemo reći da se radi o planinskom koridoru koji prirodno povezuje zemlje regiona preko planinskog vijenca Dinarida.
U projektnom smislu Via Dinarica je platforma za održivi razvoj turizma i lokalni ekonomski rast, a implementira se sredstvima USAID-a i UNDP-a, gdje je najznačajnija aktivnost uspostavljanje planinarskih staza duž planinskog vijenca Dinarida, od Albanije do Slovenije.
Terenski partner UNDP-a u BiH je udruženje Zemlja Dinarika, koje radi na razvoju inicijative i projekta Via Dinarica u Bosni i Hercegovini: Procjena i razvoj kapaciteta.
Kako je brdski biciklizam sve popularniji način „planinarenja“ tako je i on našao svoje mjesto u ovom projektu, a našem udruženju je pripala čast da učestvujemo u trasiranju i mapiranju ovih staza na području Bosne i Hercegovine.
Prvi korak jeste uspostavljanje jedne glavne staze koja se proteže duž Dinarida u Bosni i Hercegovini, a na koju se kasnije nadovezuju sporedne staze ili varijante.
Izbor trase glavne staze nije nimalo lagan posao, obzirom na mnoštvo planina koje su prošarane makadamskim i šumskim putevima te su sve idealne za brdski biciklizam, pa je kao glavni kriterij odabran kontinuitet koji glavna staza mora da ima, uz naravno mogućnost smještaja za višednevne ture.
Vodeći se tim principima, trasa glavne staze povučena je duž vododjelnice Jadranskog i Crnog mora tj. duž prirodne granice između Hercegovine i Bosne, pa nudi pogled na krševiti jug i šumoviti sjever, a pri tome se skoro nigdje ne spušta ispod 1.000 m.n.v.
Glavna staza obuhvata sljedeće planine: Zelengoru, Treskavicu, Visočicu, Bjelašnicu, Bitovnju, Zec, Vitreušu, Radušu, Cincar, Goliju i Šator planinu.
Kako bi provjerili prohodnost staze i dužine etapa krenuli smo na četverodnevnu „ekspediciju“ s ciljem obilaska prvog dijela staze.
1.Dan: Zelengora – 9 jezera
Cilj nam je bio obići svih devet jezera u jednom danu, što čini etapu dužine 70km i preko 2000 m uspona, sa mjestimičnim guranjem na strmim dijelovima. Da bi sve to stigli morali smo krenuti rano ujutro pa smo se odlučili da noćimo na Zelengori, u Nacionalnom parku Sutjeska, tačnije u planinskom objektu Donje bare.
Tura počinje posjetom jezerima Donje i Gornje bare nakon čega slijedi spust u kanjon Hrčavke, pa uspon do prevoja Ljubin grob, poznat po legendi o tragičnim svatovima i bitkama iz 2. svjetskog rata.
Pri samom vrhu put postaje jako strm pa guramo bicikla nekih stotinjak metara da bi uživali u spustu do Bijelog i Crnog jezera, a zatim opet kratko guranje do Starog Katuna i onda spust preko Pašine poljane. Obilazimo Videž i spajamo se na makadamski Regionalni put Kalinovik – Čemerno nedaleko ispod Orlovačkog i Jugovog jezera.
Na Jugovom jezeru odmaramo pred naredni uspon sve do odvajanja za Kotlaničko i Štirinsko jezero, gdje put postaje grublji ali ipak brzo napredujemo bježeći od kiše koja stalno prijeti. Vozimo sve do Štirinskog jezera gdje prestaje put pa vozimo beskrajnim poljima borovnica zastajući svako malo da uživamo u njihovom okusu. Od jezera guramo uzbrdo nadajući se atraktivnom spustu u Masne bare i vožnjom po travnatim livadama sve do Kladopoljskog jezera. Nažalost planinarska staza koja vodi ovim dijelom je dosta zarasla i prolazi teškim terenom pa je mjestimična vožnja moguća tek u podnožju na travnatim dijelovima koji nisu zarasli u gustu travu i kleku.
Tako da bicikla opet guramo pored sebe prolazeći pored krda bikova koji se tu nalaze na ispaši i preplašeno nas gledaju kao i mi njih. Kako se približavamo Kladopoljskom jezeru planinarski put postaje sve bolji pa konačno nakon 4km sjedamo na bicikla i vozimo sve do posljednjeg jezera. Sretni što smo obišli svih devet jezera i pri tome izbjegli kišu pravimo kraću pauzu na jezeru i onda vozimo do stećaka na Čengića bari koji se odnedavno nalaze na UNESCO listi svjetske baštine. Od stećaka biramo lakši put kroz Velji do, fenomenalnim spustom koji preko travnatih livada vodi u Obalj gdje završava naša tura.
Noćimo u Kalinoviku, tačnije u selu Vlaholje, kod Dušana i Slavojke, kod kojih smo se uvjerili da na stazi Via Dinarica pored prirodnih ljepota možete uživati i u gostoprimstvu, domaćim specijalitetima i društvu lokalnih mještana.
Doručak kod Slave i Duška
2.Dan: Treskavica – Visočica
Nakon obilnog doručka i još zanimljivih priča domaćina rastajemo se i krećemo makadamskim putem obroncima Treskavice prema kanjonu Ljute. Cilj je bio da zaobiđemo kanjon Ljute vozeći ispod najvećih vrhova Treskavice i spustimo se do sela Rakitnica.
Međutim zbog teškog terena na usponu i opasnosti od mina odustajemo od ove rute i spuštamo se do rijeke Ljute gdje smo odstupili od vododjelnice i „izgubili“ nekih 200m visine. Na usponu iz kanjona uživamo u pogledu na vrhove Treskavice, a pri samom vrhu divimo se i atraktivnom Puzimu i ostalim vrhovima Visočice ispod kojih vozimo sve do Tušila. Noćimo u planinarskom domu Bijele vode na Bjelašnici gdje nam se pridružuje i ostatak ekipe iz Sarajeva koji će s nama voziti ostatak ove ekspedicije.
3.Dan: Bjelašnica – Bitovnja
Planina Bjelašnica i tura kroz Dugo polje prema Lukomiru je vjerovatno jedna od najpoznatijih među brdskim biciklistima u BiH pa je ne treba posebno opisivati, nego je dovoljno par fotografija da dočara svu ljepotu koju ovu planina pruža.
Odvajamo se putem prema Tarčinu odakle se pruža fenomenalan pogled na jutarnjim suncem obasjane vrhove Prenja kojeg je inače teško cijelog uhvatiti u objektiv pa koristimo ovu priliku da napravimo uspomene na ovu vožnju.
U Laništu se odvajamo lijevo, obilazimo vrh Volujak i šumskim putem se spuštamo do Ivan sedla vozeći se iznad cestovnog tunela tačno po vododjelnici Jadranskog i Crnog mora. Na Ivan sedlu prelazimo na planinu Bitovnju i blagim usponom idemo na Martinov grob vjerovatno najpoznatije mjesto na Bitovnji. Na vrhu, prostrani pašnjaci, borovnice i nezaboravan pogled prema Konjicu na jugu i Sarajevu na sjeveru.
Ispod Čadora niz Bukovu ravan se odvajamo planinarskom stazom i ulazimo u „šumu“ divljih malina koje zbog masovne proizvodnje više skoro niko i ne bere pa pravimo dužu pauzu i uživamo u ovim šumskim plodovima.
Lutajući za malinama pravimo pogrešno skretanje i umjesto na prevoj Ljeskovik spuštamo se sve do Dusine značajno izgubivši visinu u odnosu na Pogorelicu koja nam je bila današnji cilj.
Ipak na vrijeme stižemo u planinski dom gdje nas čeka večera i raspoloženi domaćini planinarskog društva „Pogorelica“ iz Kiseljaka. Uspoređujemo priče o planinarenju i brdskom biciklizmu i raspitujemo se o detaljima sutrašnje ture, a dobijamo i koristan savjet od iskusnog Ćire: „Ma kakav GPS, prvo pravilo je pitaj lokalca“.
4.Dan: Zec – Vranica
Ujutro, na početku uspona, odmah primjenjujemo naučeno pravilo i čovjek koji pravi drveni ugalj nas upućuje boljim putem koji vodi sve do spomenika stradalim talijanskim vojnicima. Dolazimo na „put spasa“ dio Via Dinarica staze koji vodi prema planini Vitreuši, ali se zbog organizacije prevoza odlučujemo preko Vranice spustiti u Fojnicu, pa se odvajamo desno uspinjući se do najviših vrhova Zec planine.
Pratimo planinarsku transferzalu preko izvora Vrbasa i Dernečišta i dolazimo na Sikiru, gdje opet srećemo čovjeka koji nam je jutros na Pogorelici pokazao put. Kod njega dosipamo vode a on se čudi kako smo tako brzo došli preko planine.
Nastavljamo planinarskom transferzalom i prelazimo na Vranicu gdje uživamo vozeći uskim stazama ispod Tikve. Iako pri samom kraju staze moramo gurati bicikla brzo dolazimo do makadamskog puta koji vodi prema Prokoškom jezeru, koji je postao vrlo popularna destinacija pa je skoro nemoguće proći pored svih automobila koje srećemo.
Nakon kraćeg zadržavanja nastavljamo prema Fojnici gdje nas čeka prevoz i uspješno završavamo našu prvu višednevnu ekspediciju po BiH.
Prvi dio Via Dinarica MTB staze je odvežen a slijedi dio preko Vitreuše, Raduše, Cincara, Golije i Šator planine.
Na kraju se zahvaljujemo Udruženju Zemlja Dinarika na velikoj podršci koju su nam pružili u realizaciji ove ture, kao i na ukazanom povjerenju za realizaciju projekta MTB staza u sklopu Via Dinarica projekta.
Tekst je uz odobrenje autora preuzet sa ovog linka.
Turu vozili i fotografije podjelili: Nermin, Haris, Ozrenko, Boris, Ivan i Đani
{/source}
