Kada su se Kenan, Elma i Benjo rastali sa gorostasom sa Prokletija, zaputili su se prema Komovima, poveznici koja nedostaje između veličanstvenih vrhova i nacionalnih parkova Biogradska i Durmitor.
Na web stranici Google maps naznačene su većinom biciklističke staze u općini Adrijevići sjeverozapadno od Nacionalnog parka Prokletije.
Ovaj često zaboravljeni predio istinske prirodne ljepote ne samo da nudi odlične staze za planinarenje već je udaljeniji od nekih od najizolovanijih vrhova Prokletija. Pored tog što povezuje najdragocjenija zaštićena područja u Crnoj Gori, ovaj dio puta, kako je naš tim kasnije saznao, proteže se sve do granice sa Bosnom i Hercegovinom.
Nakon dugog dana na Prokletijama naš tim je uvečer stigao u sred nedođije. Nakon izvjesnog vremena pronašli su selo Konjuhe i ušli su u skučeni kafić. Kada smo ušli, zamro je razgovor među grupom muškaraca koji su pili pivo i pušili bez prestanka. Zurili su u nas. Uslijedilo je par opreznih pitanja ko smo i šta radimo. Vlasnik, Branislav Bobovićm doimao se iznenađeno kada je Kenan rekao "mi smo iz Sarajeva i došli smo da promoviramo lokacije za pješačenje i planinarenje u Crnoj Gori." Time je probio led. Zatim je Kenan rekao da tražimo prenoćište. Vlasnik kafića nam je ponudio nedovršeni sprat koji je podignut iznad kafića. Kratko smo se zgledali i Elma je odbila ponudu. Podići ćemo šator u dvorištu.
Novo putovanje je započinjalo, ali sve je bilo povezano prirodnim putem, kroz ovaj neočekivani susret.
Sjeli smo i popili pivo. Jedno pa još jedno. Zatim su ugasili svjetla. Šta se radi kada se ugase svjetla? Ništa posebno. Tako smo popili još nekolio piva i pridružili se kartanju. Vlasnika i Kenana su krenule karte. Nakon nekoliko sati, Brane nam nije dozvolio da spavamo u dvorištu. Poveo nas je u porodičnu kuću gdje smo prespavali u udobnim krevetima i dobili zdrav doručak. Atmosfera je postala dosta toplija, kao da smo daleki rođaci. Brane se prije polaska pobrinuo da znamo gdje trebamo ići i koga potražiti prije nego se sretnemo sa svojim vodičem kroz Crnu Goru Duškom Raketićem. Novo putovanje je započinjalo, ali sve je bilo povezano prirodnim putem, kroz ovaj neočekivani susret.
Jedno poznanstvo je vodilo ka drugom i ovaj nepoznati dio sjeverne Crne Gore više je ličio porodičnom okupljanju nego otkrivanju nepoznate staze. Iako je pješačenje do Carina, s prijatnim i sposobnim studentom prava, našim vodičem Duškom bilo manje zahtjevno od zastrašujućih vrhova Prokletije, našem timu je bilo jednako očaravajuće.