Jedan od naših zadataka, kao Via Dinarica tima, je da vam donosimo - lokalnim i globalnim outdoor entuzijastima - opsežan izbor vijesti sa stotina planina, dolina, rijeka, šuma, gradova i sela širom Dinarskih Alpa. To je, većim dijelom, poprilično lak posao. Ne postoji niti kutak Via Dinarice koji nije vrijedan spomena. 

Nedavno sam učestvovao na Balkanskom forumu (Thebalkanforum.org) u Solunu, Grčka. Obilje aktivista, akademika i raznih savjetnika okupili su se kako bi odgovorili izazovima i šansama koje, kao region, imamo "na dlanu". Teme o kojima smo razgovarali, bilo da se radi o obrazovanju, tržištu rada, ili energiji, imale su zajednički imenilac - ZELENO. Potencijali za zeleni razvoj u ovom regionu su zaista ogromni. Međutim, dok govorimo o zelenom zapošljavanju i zaštiti prirode - i stvarnim mogućnostima da učinimo Zapadni Balkan eko oazom - realnost je da je određeni dio naše netaknute divljine u velikoj opasnosti. 

Dok naš tim ulazi sve dublje u razvojnu fazu povezivanja svih tačaka u okviru Via Dinarica staze, i mi otkrivamo i ponovo otkrivamo bezbrojne džepove "zemlje snova" za avanturiste, što Dinarske Alpe zaista jesu. Trenutno identificiramo potencijal za B&B (noćenje i doručak) lokacije domaćinstava u planinskim selima na Via Dinarica stazi, kao i planinarske domove koji će biti renovirani, kako bi poslužili sve većem broju planinara i avanturista koji dolaze ili će doći u region. 

Jedno od takvih mjesta su Dubočani, idilično selo smješteno u malu i sunčanu dolinu na obodu kanjona Rakitnice, na južnoj padini Bjelašnice. Ovo područje nema nikakav smještajni kapacitet i smatramo ga jednom od "rupa" na Via Dinarica stazi, a naš je zadatak upravo popuniti takve "rupe". Međutim, u selu uglavnom žive stariji ljudi, koji nemaju interesa ni snage da ulože svoje vrijeme i energiju u nove stvari i napore. To je dilema sa kojom se susrećemo na čitavoj stazi Via Dinarice - lagano odseljavanje ljudi iz ruralnih područja. I upravo to, na duže staze, pokušavamo da spriječimo i da obrnemo trend - ako ništa, barem sezonski. Naravno, znamo da su dio ukupnog šarma na "najboljoj svjetskoj novoj stazi" (poznati Outdoor Magazine o Via Dinarici) upravo ljudi i srednjovjekovna sela koja su ukusno uklopljena u planinski pejzaž. 



Tu je i prirodni aspekt. Dok sam pješačio južnom Bjelašnicom, prema Dubočanima, sjetio sam se jednog od mojih prvih putovanja, još bolje provlačenja, kanjonom Rakitnice i nevjerovatne ture od Dubočana do Konjica. Staza je bila natkrivena prastarim, ogromnim drvećem puna tri sata. Bilo je skoro nemoguće vidjeti nebo, zbog guste mješavine raznih četinara i crnog bora. To je bilo prije nešto manje od 15 godina. Danas je na tom mjestu, nažalost, posve drukčija priča. 

Navedena planinarska staza danas je put kojim se izvlače posječena stabla. Pronaći zdravo, staro drvo, teško je kao pronaći iglu u plastu sijena. Južna Bjelašnica, koja je po Dejtonu trebala biti dio šireg nacionalnog parka, skoro je potpuno uništena. Drvosječe su došli do grebena, koji se nalazi malo prije Dubočana. Zapravo, to mjesto sada izgleda kao granica između Haitija i Dominikanske Republike, posmatrana preko Google Eartha. Bujno zelenilo s jedne, te jalova zemlja i posječeno drveće s druge strane "granice". Ovo je dilema koju više ne možemo priuštiti da ignoriramo. 

Stoga, dok je naš posao da promoviramo Via Dinaricu, također imamo i moralnu obavezu da promoviramo očuvanje okoliša. I iz tog razloga uporno i stalno ponavljamo da je Via Dinarica više od planinarske staze. 

Via Dinarica je nada. Via Dinarica je izvodljiva i moguća alternativa.

Nadu baziramo na tome da možemo (p)održati tradicionalni način življenja gorštaka i spektakularnu prirodu koja je njihov dom, tako što ćemo otvoriti ovu malo poznatu regiju svijetu outdoor entuzijasta i avanturista. Via Dinarica je alternativa grubom uništavanju okoliša, koje vidimo širom prirodnim resursima bogatom Zapadnom Balkanu. Imamo priliku da sačuvamo ono što je većina Evrope odavno izgubila. Mi držimo ključeve zadnjeg evropskog bastiona stoljetnih šuma; pitkih, kristalno čistih potoka; i visokogorske kulture koja je bez premca na starom kontinentu. 

I zato, kada planinarite u Valboni, Albanija, ili idete na rafting na Neretvi u BiH, znajte da niste samo na planinarenju ili raftingu. Vi činite tu bitnu razliku. Korak po korak.