Iako je Valbona s prelijepom prirodom, Catherinom i Alfredom imala još dosta za ponuditi, morali smo krenuti dalje. Kenan i Elma su se spakovali i zaputili prema vrhu doline Valbona. Njihova destinacija bio je Nacionalni park Theth. Ova srednje zahtjevna staza, za koju je potrebno sedam do osam sati, trajala je nešto duže zbog kiše i pojačane oblačnosti, što je ometalo Elmu i njeno sjajno oko u fotografisanju. Vratili su se pokisli k'o miševi, ali sa sjajnom pričom.

Nakon kišnog dana na stazi do Thetha iz Valbone uslijedio je topao ljetni dan. Veći dio dana vrijeme je bilo lijepo. Bilo je pomalo oblačno, ali dovoljno toplo. Taj dan su planirali otkriti nešto više o samom središtu ove udaljene katoličke zajednice, koja se sakrila u udaljeni planinski predio istočno od Skadra da utekne Osmanlijama. Tradicionalne kamene kuće ukrašene su savršeno izrezbarenim drvenim krovovima.

Kenan i Elma su otkrili da je spomenuta zajednica dobro organizovana. U većini kuća nudio se smještaj. Bilo je lako pronaći (a i sada je) dobru hranu i lokalnog stanovnika raspoloženog da ispriča priču (ili dvije). Tradicionalne kamene kuće ukrašene su savršeno izrezbarenim drvenim krovovima. Lokalnu Kulu, što je osmanski izraz za tvrđavu, koriste muškarci kada žele da budu sami i da se smire. To je, zapravo, tehnika savladavanja bijesa, koja, izgleda, ima smirujući efekat na one koji dolaze ovdje da se na trenutak preispitaju. Sve vezano za ovo mjesto doima se romantičnim i rustičnim. Nije ni čudo da predstavlja jednu od neizostavnih lokacija za posjetu u sjevernoj Albaniji.

Sviranje na listu

Ne nedostaju ni muzičari. Pri tome ne mislim na obične muzičare. Ovi koje je Elma srela svirali su na listu i na guslama. Snimci su ispod.