Južni obronci Bjelašnice su Kenanu i Elmi predstavljali veći problem nego što su mogli pretpostaviti. Bjelašnica je planina koja nudi odlične uslove za pješačenje, biciklizam i skijanje. No, njeni vrhovi nisu među najnazubljenijim i najzahtjevnijim na bosanskohercegovačkom dinarskom repertoaru.

Krajnjim, južnim obroncima Bjelašnice dominiraju kanjoni Rakitnice i Neretve. Potrebno ih je savladati da bismo dospjeli do Kenanove planine Prenj, hercegovačkih Himalaja.

Prolazak labirintom korita Rakitnice nije nimalo jednostavan zadatak. Predstavlja sve ono što Bjelašnica ne bi trebala biti – varljiv je, grub, nepredvidiv i ponekad opasan. U selu Dubočani Elma i Kenan su obukli ronilačka odijela i zaputili se prema kanjonu. Dogovorili smo da ih ekipa skipera za rafting na Neretvi u 13 h ukrca u svoj čamac i da krenu na rafting brzacima u ušću Rakitnice. Svi smo u jednom trenutku sišli u kanjon i znali smo da će Elma i Kenan, iako im predstoji naporan dan, sve s lakoćom obaviti.

Mnogo materijala za razmišljanje

U periodu između 14:30 i 15 sati još se nismo bili ozbiljno zabrinuli, ali se pojavila zebnja. Oboje su sjajni penjači, zdravi k'o drijen i ponovo su u pokretu nakon prvog dana odmora u gotovo četiri sedmice. Odmorni su, ali vrijeme je bilo kišovito, a kanjon je u jesen ne samo hladan već i klizav. Posada prvog čamca je odlučila da krene prema Konjicu. Odmah smo poslali drugog skipera na lokaciju gdje je predviđeno da ih ukrcaju. Kenanov telefon je zvonio, ali se niko nije javljao, Elmin isto tako. Postajali smo sve zabrinutiji. Počeli smo tražiti brojeve za hitne slučajeve, za svaki slučaj. Nismo znali da su Kenan i Elma već prošli dio puta koji nazivaju džehenem II (pakao II) i čekali da dođu po njih.

Naišli su na nekoliko nezgodnih dijelova i Kenan je pao i pri tome zadobio ogrebotine na gornjem dijelu butine, ali, na našu radost, sve je bilo i više nego dobro. Bilo nam je drago što je tim za podršku bio spreman da reaguje. Srećom, nije bilo potrebe. Vratili su se u Konjic na čamcu sa Kasimom Džajićem i njegovim timom, gdje su ih dočekali topao obrok i još toplija dobrodošlica. Prespavali su u podnožju Prenja.

U naredna dva dana penjali su se na tri vrha od njih jedanaest na Prenju, koji su viši od 2.000 metara. Kenan je bio sretan jer se vratio na domaći teren. Na Prenju je zaradio planinarske značke. Ovdje su ga podučavali penjanju i planinarenju. Na Prenju je trenirao za Nepal i Kavkaz. Elmi je ovo bila prva posjeta Kenanovoj planini i, po svemu sudeći, uživala je jednako kao i Kenan.r

Prenj možda nije najviša planina u državi, ali se izdvaja kao najkršnija duž središnjeg dijela Via Dinarice. Prenj je planina koju ne smijete olako shvatiti. Predstavlja ono najbolje od hercegovačkog krša, sa nazubljenim vrhovima, masivnim liticama koje ni najiskusniji penjači ne uspijevaju savladati bez napora i nekim od najspektakularnijih pejzaža Via Dinarice.

Spasili izletnika

Tempo je bio brz i žestok, a Kenan i Elma su prešli tek nešto manje od pola Via Dinarice. Iako smo malo zakasnili sa tekstovima, željeli bismo da vam prepričamo šta se sve dešavalo. Tim se kretao po najvišoj planini u Hercegovini Čvrsnici (2.252 m), a zatim je ušao u Park prirode Blidinje. Potom je uslijedilo sedmosatno pješačenje do Hajdučkih vrata i do Vilinca – jučerašnjeg odredišta koje nam, očito, uopšte nije bilo suđeno. Sada ću vam ispričati i zašto...

Plan je bio da se pješači od Dive Grabovice u dolini Neretve do podnožja stijene Veliki kuk (najviše stijene u Bosni i Hercegovini), gdje bismo se potom penjali uz Zli potok do Tisa, Hajdučkih vrata i zatim do planinske kolibe Vilinac, gdje smo trebali prespavati na nadmorskoj visini od preko 2.000 metara. Pridružila nam se blogerka iz Californije (theblonde-gypsy.com) i popeli smo se na proplanak ispod Velikog kuka za manje od dva sata, ali smo na putu saznali za penjača koji se našao u nevolji.

Grupa izletnika iz Mostara odlučila je da krene prema Vilincu stazom koja vodi preko Velikog kuka. Malo je reći da je taj uspon bio zahtjevan. Kacige i penjački karabineri su bili neophodni. Niko od njih nije imao nešto puno opreme, a nisu znali ni u šta su se upustili kada su krenuli na jedan ovakav uspon.

Ukratko, penjač se zaglavio na izbočini dugoj 20 centimetara. S tog mjesta je mogao samo dolje, u vlastitu smrt. Kenan i Elma su se penjali još pola sata u potrazi za njim. Pronašli su ga samog na litici. Leđima se naslanjao na stijenu, a izbočina nije bila dovoljno duga ni da stane cijelim stopalom na nju. Nisu imali potrebnu opremu da bi mu mogli pomoći, ali su odlučili pokušati. U pomoć je stiglo još nekoliko starijih penjača. Kenan je sa Bracom Zahirovićem krenuo u akciju spašavanja.

Kenan i dvojica drugih penjača su uspjeli spasiti mladog izletnika prije nego su došli spasilački timovi. Nakon što je tri i po sata strpljivo čekao, bespomoćni penjač našao se na čvrstom tlu. Zadobio je posjekotinu na glavi i još nekoliko modrica i manjih posjekotina, ali je stigao s osmijehom na licu, a srdačno su ga dočekala tri spasilačka tima koja su se u međuvremenu okupila.

Osjećali smo divljenje i olakšanje, jer su Gorske službe spašavanja iz Mostara i iz Širokog Brijega tako brzo reagovale.

Nakon nekoliko slavljeničkih tapšanja po ramenu napustili smo spasioce i krenuli put Zlog potoka. Izgubili smo skoro tri sata u akciji spašavanja, pa smo odlučili da nastavimo i da vidimo kako napredujemo. Kenan i Elma su bili domaćini našoj gošći, plavokosoj skitnici (Blonde Gypsy), koja je došla da piše o avanturama i meni, čovjeku s povredom koljena i aspiracijama da postane putopisac.

Naše planove da dođemo do Vilinca osujetile su iznimno strme padine Čvrsnice. Noć se polako spuštala. Gosti su bili umorni. Bili smo sretni kada se na obzoru konačno pojavila lovačka koliba na Tisama, koju je prije stotinu godina redovno posjećivao kralj Karađorđević, gdje bi se ulogorio preko noći.

Čini mi se da su Kenan i Elma mogli pješačiti do Mjeseca i nazad. Cijenili smo to što su se sažalili na nas.

Pješačenje. Akcija spašavanja. Opet pješačenje. Večera. Logorska vatra. Odlazak po vodu. Zapisivanje događaja koji su se tog dana desili. Sve u jednom danu.