Najviši vrh Prenja
Zelena glava (2103 m) je najviši vrh Prenja. Kako obično bude, mada ima i drukčjih primjera, nalazi se u geografskom središtu planine, kao dio centralne skupine, koju čini pet vrhova iznad 2000 metara visine. To su, pored Zelene glave, još i Otiš, Mali Otiš*, Veliki Botin* i Mali Botin*.
Kao najviša, Zelena glava je najposjećeniji vrh i najpoželjnije mjesto na planini Prenj. Zelena glava je masivna, krupna, sa svih strana izgleda atrkativno, moćno i poželjno.
Pogled sa najvišeg vrha Prenja je nezaboravan. Ponajprije na susjedni Otiš, čija vitka linija sjeverne stijene, zadivljuje svojom elegancijom i blizinom. Otiš je tako blizu Zelenoj glavi da gotovo osjećate njegov dah. Tu bliskost je jednostavno nemoguće ignorisati. Dapače, ona oduševljava i inspiriše.
Odmah ispod Zelene glave je dolina Tisovica – kao što smo negdje već primjetili, najljepša prenjska dolina. Mjesto na kojem se koncentriraju ljepota, čežnja, osjećaji..., mjesto gdje se prepliću san i java, mjesto gdje je stvarnost takva da je počinjete smatrati imaginacijom.
Nadalje, odmah ispod Zelene glave, prema zapadu, je labirint Botina, na koji se prirodno nastavljaju Vjetrena brda, sve do Eraća i Lupoglava.
Mnogo je još toponima koji nas fasciniraju gledani sa najvišeg vrha Prenja, ali ono što će vas zasigurno također fascinirati, jeste zalazak sunca iza Lupoglava. Ako na vrhu ostanete do smiraja dana, u očima će vam se razlivati večernje crvenilo, dok se vršna piramida Lupoglava topi u blještavilu zalazećeg sunca.
Zelenoj glavi možete pristupiti sa različitih strana, pa ipak svi se putevi sreću pod vrhom, pa je zajedničko svim pristupima zadnjih stotinjak visinskih metara uspona, kada ovaj postaje eksponiran i strm.
Pa ipak, u ljetnjem i jesenom periodu nećete imati problema sa usponom na ovaj magični vrh. Trebaju vam volja i uloženi napor, pažnja i oprez, dok se pridržavate za sajlu, koja olakšava uspon.
Inače, uživajte!
Trenuci koje provovedete pri usponu i boravku na Zelenoj glavi, ostat će vam u prijatnom sjećanju pa ćete htjeti isto ponoviti još i još...
Penjanje na Zelenu glavu u zimskim uvjetima zahtijeva znanje i oprez
Međutim, zimi ili u proljeće, penjanje na najviši vrh Prenja je teško i zapravo je lakši alpinistički uspon. Potrebno je poznavanje korištenja dereza, cepina i penjanja u navezi. Potrebna je solidna fizička pripremljenost i iskustvo. Zbog toga penjanje na Zelenu glavu u zimskim uslovima izaberite kada se pripremite, uz dobre vremenske uvjete.
U proljeće i rano ljeto također se dugo zadržava strmi sniježnik koji može predstavljati problem i čiji prelazak zahtijeva pažnju i tehnička pomagala.
Preporučeni prilazi
1. Rakov laz – Skok – Jezerce – Kopilice – Zelena glava (2103 m)
PRISTUP
Iz Konjica se vozimo asfaltnom cestom prema Boračkom jezeru. Na samom izlazu iz prigradskog dijela, također asfaltiranim putem, odvajamo se desno za dolinu Bijela, kojom se niže više manjih zaselaka. Na kraju asfalta možemo i dalje nastaviti makadamom još dva kilometra u sam Rakov laz, gdje počinje pješačka tura. (Makadamski put dalje nastavlja za Rapte i u samu dolinu Tisovice, gdje je moguće doći isključivo terenskim 4x4 vozilom.)
OPIS
Put vodi kroz četinarsku šuma, čija će nas svježina pratiti narednih dva sata uspona. Prvih pola sata uspon nije naporan i predstavlja zagrijavanje za strmi dio koji nas očekuje. Narednih sat i po penjemo se šumskim serpentinama. Isprva je to visoka bukova šuma, koju, kako dobivamo na visini, smjenjuje planinska borovina. Uskoro se otvara pogled na Veliku kapu, osamljeni prenjski vrh, sa čijeg tjemena strmoglavo gledamo ravno u dolinu Bijele, ali i na ostatak Prenja.
U nastavku put traverzira četiri potencijalna laviništa. Stoga je u zimskom i proljetnom periodu ovdje potreban maksimalan oprez.
Kada uspješno pređemo ovaj dio puta, dolazimo pod sjevernu stranu vrha Osobac. Ovdje se moguće odvojiti lijevo i nastaviti uspon na sam Osobac u dvije varijante. (Više o tome u opisu uspona na Osobac.)
U ljetnim mjesecima na Skoku nas čeka lagani povjetarac, koji predstavlja ugodno osvježenje. Kroz druga godišnja doba, ovo vjetrovito mjesto nam je prva opomena da su usponi na prenjske vrhove vrlo ozbiljni, te da zahtijevaju stanovito iskustvo i solidnu planinarsku opremu.
Sa Skoka, put nastavljamo prema Jezercu - ključnom mjestu ukupnog prenjskog masiva. Tamo se, naime, nalazi najznačajniji izvor na ovoj inače bezvodnoj planini. Ovdje je i planinarska kuća Jezerce, koja je otvorenog tipa. U njoj se nalazi peć, vrlo često i zaliha namirnica. Ovdje je moguće provesti više dana, vodeći računa i o eventualnim drugim posjetiocima.
Na Jezercu ste zaslužili prigodan odmor, nužno hidriranje, užinu ili ručak, kako biste nadomjestili izgubljenu tečnost i potrošene kalorije. (Do vrha Zelene glave ostalo vam je oko 450 metara visinskog uspona.)
Sa Jezerca nastavljamo dolinom između Male i Velike Kopilice (1920 m), udobnim planinarskim putem, sve do sedla između pomenutih vrhova. Odavde se otvori pogled na moćnu barijeru Botina, na čijem se desnom kraju uskoro ukažu Zelena glava i Otiš, dva karakteristična vrha u središtu Prenja. Sada smo već vrlo visoko u planini, pa se svakim korakom otvaraju pogledi i na ostale značajne vrhove prenjskog masiva: Osobac, Sivadije, Plavac, Botine, Erać...
Za petnaestak minuta hoda dolazimo do vrlo značajnog trojnog raskršća: sa juga (s lijeva) nam prilazi put iz pravca Bijelih voda (planinarski dom), a desno, stotinjak metara dalje, možemo se odvojiti prema dolini Tisovice i bivaku Vrutak. Ova staza isprva vodi tik ispod sjeveroistočne stijene Otiša.
Mi ovdje idemo lijevo markiranim putem preko stijene, povremeno se služeći i rukama, nastavljamo prema sedlu između Zelene glave i Otiša. Ovaj dio puta je u kratkim sekcijama osiguran sajlama, koje pomažu da sigurnije prođemo prema sedlu.
Sa sedla se možemo odvojiti i desno markiranim putem kojim stižemo na vrh Otiša (20 min).
Samo sedlo je najvjetrovitije mjesto na cijeloj planini. Budući da je orijentirano sjever - jug, uvijek je izloženo snažnim strujanjima, što, ponekad, može biti vrlo neugodno.
Odavde nam je ostalo stotinjak metara uspona do samog vrha. Uspon je djelimično osiguran sajlama.
Sa vrha nam se otvara veličanstven pogled na ostatak prenjskog masiva, na njegove magične vrhove i neponovljive doline.
Pri pogodnim vremenskim uvjetima, također kao na dlanu, vidimo susjednu Čvrsnicu, dugačku barijeru Veleža, Crvanja, Bjelašnicu, Visočicu, Vranicu, Cincar, Dinaru, pa sve do primorskih planina, kao što je Biokovo.
Rezervirajte sebi dovoljno vremena da na najvižem vrhu Prenja dočekate zalazak sunca, čije ćete crvene boje pamtiti čitav život.
VISINA ISHODIŠTA: 600 m
VISINA VRHA: 2103 m
VISINSKA RAZLIKA: 1503 m
VRIJEME
- Rakov laz - Skok - Jezerce 2,5 - 3 sata
- Jezerce - Zelena glava 1,5 - 2 sata
- Povratak: 4 sata
- UKUPNO: 8 - 9 sati
2. Crno polje – Jezerce – Zelena glava
PRISTUP
Sa regonalog puta Konjic – Glavtičevo, na platou Borci, odvojiti se na makadamski put do Crnog polja. Ovaj put inače vodi prema Rujištu, a mi ćemo se, nakon nekoliko kilometara, odvojiti na desnu stranu i lošim makadamom do Crnog polja.
VISINA ISHODIŠTA: 1350 m
VISINA VRHA: 2103 m
VISINSKA RAZLIKA: 753 m
VRIJEME
- Crno polje – Jezerce: 2 sata – 2 sata 30 minuta
- Jezerce – Zelena glava 1 sat 30 minuta
- Povratak: 3 sata 30 minuta
- UKUPNO: 6 sati 30 minuta – 7 sati 30 minuta
3. Rujište – Bijele vode – Zelena glava
PRISTUP
Do planinarskog doma Rujišta, koji je polazna tačka uspona, dolazi se asfaltnim putem iz sela Potoci, malo prije Mostara, koji se nalaze na magistralnom putu Sarajevo – Mostar.
VISINA ISHODIŠTA: 1050 m
VISINA VRHA: 2103 m
VISINSKA RAZLIKA: 1053 m
VRIJEME
- Rujišta – Bijele vode: 2 sata
- Bijele vode – Zelena glava: 3 - 4 sata
- Povratak: 5 sati
- UKUPNO: 10 – 11 sati
4. Idbar – Tisovica – Zelena glava
VISINA ISHODIŠTA: 450 m
VISINA VRHA: 2103 m
VISINSKA RAZLIKA: 1653 m
VRIJEME
- Idbar – Tisovica: 4 sata
- Tisovica - Zelena glava: 2 sata
- Povratak: 5 sati
- UKUPNO: 11 sati
